Pregledni rad
ČAKAVŠTINA KAO JEZIK PISMENOSTI I KNJIŽEVNOSTI OD SREDNJEG VIJEKA DO DANAS
Josip Lisac ; Odjel za kroatistiku i slavistiku Sveučilišta u Zadru, Hrvatska 
| Puni tekst: hrvatski, pdf (181 KB) | str. 31-37 | citiraj |
Sažetak
U radu se obrađuje sudbina čakavštine u hrvatskoj pismenosti i književnosti od srednjeg vijeka do danas. Ističe se da je narodni hrvatski jezik u srednjem vijeku obično čakavski, nerijetko s kajkavskim, rjeđe sa štokavskim infiltratima, a javljaju se i štokavski tekstovi, osobito na dubrovačkom području. Kao hrvatski književni jezik tada redovito funkcionira i latinski i starocrkvenoslavenski. U teškom 16. stoljeću ostvareni su u književnosti izvanredni rezultati, pa je tako i u čakavaca, koji već tada pišu pod štokavskim utjecajem, te već to govori kakva će biti hrvatska jezična budućnost, koju je u 17. stoljeću točno predvidio paški čakavac Bartol Kašić. Na početku 17. stoljeća Baraković je posljednji znatni čakavski pjesnik prije pojave dijalektalnih autora (Nazor i drugi) u 20. stoljeću. Ipak i u 17. stoljeću još ima dosta čakavskih tekstova, a oni se javljaju i u Gradišću (Mekinić). Nakon sredine 18. stoljeća čakavsko pisanje izvan Gradišća gotovo je potpuno zamrlo, a u 19. stoljeću rijetka su djela pisana čakavski. U 20. stoljeću izrazite su vrijednosti brojna djela hrvatske dijalektalne književnosti, pa i ona pisana čakavski.
Ključne riječi
čakavština; standardni jezik; dijalektalna književnost
Hrčak ID: 115905